Reagiranje i sprečavanje iskrivljavanja istine o Holokaustu

Ciljevi:

• Promisliti o razlici između reagiranja i sprečavanja iskrivljavanja istine o Holokaus
• Raspraviti o konkretnim aktivnostima koje se mogu poduzeti da bi se reagiralo na iskrivljavanje istine o Holokaustu, ili da bi ga se spriječilo
• Prepoznati izazove u postupanju prema iskrivljavanju istine o Holokaustu i načine kako ih prevladati

Broj sudionika: 5-30
Trajanje: 90 minuta

Opis Aktivnosti:

1. Voditelj radionice kaže sudionicima da će se u okviru ove aktivnosti baviti ne samo odgovornošću za reagiranje i sprečavanje iskrivljavanja istine o Holokaustu, nego i konkretnim načinima na koje se to može učiniti. Prvo će pogledati dva kratka videa, a potom će razgovarati o situacijama navedenima u nekoliko studija slučaja.
2. U dva kratka videa (svaki u trajanju jedne minute) dvije osobe koje su preživjele Holokaust iznose svoje mišljenje o postupanju prema poricanju ili iskrivljavanju istine o Holokaustu.
   • Video 1: Allan Brown – Ne ignorirajte, nego reagirajte
     
   • Video 2: Nina Kaleska – Nemojte im dati prostora
     

3. Uvijek kada se prikazuje video osobe koja je preživjela Holokaust, važno je dati sudionicima kratku biografiju te osobe, čak i kada (ili posebno kada) video prikazuje samo mali dio svjedočenja te osobe. Tako osiguravate poštovanje i sjećanje na preživjele te sprječavate korištenje svjedočenja bez odgovarajuće kontekstualizacije. Slijede kratke biografije dvaju govornika koje možete podijeliti sudionicima:

Alan A. Brown (Braun) rođen je 1928. u Miškolcu u Mađarskoj. Kada je imao 16 godina poslan je zajedno s ocem u rudnik ugljena u Košicama. Zajedno su deportiranu u logor u Šopronu, u radne logore Feldback u Austriji i na kraju u Neuhaous. Otac mu je umro u travnju 1945., dan nakon što je logor oslobođen. Svi njegovi rođaci su ubijeni u koncentracijskim logorima. Emigrirao je u Sjedinjene Američke Države te se nakon nekog vremena odselio u Windsor u Kanadi.

Nina Kaleska rođena je 11. travnja, 1929. u Grodnom u Poljskoj (danas Bjelorusija). Deportirana je zajedno sa sestrom u Auschwitz 1941. godine. Njezina sestra je umrla tri mjeseca po dolasku. Nina se nekoliko puta razboljela u logoru, no uspjela je ozdraviti uz pomoć žene imena Marta koja je tamo radila. Bila je prisiljena sudjelovati u maršu smrti te su je konačno oslobodili saveznici 5. svibnja 1945. Emigrirala je prvo u Englesku, a zatim u Sjedinjene Američke Države uz pomoć Američkog zajedničkog distribucijskog odbora (engl. American Joint Distribution Committee).

4. Voditelj radionice uključuje sudionike u raspravu o dva videa postavljajući pitanja:
   • Od dvije prikazane perspektive, koja je od njih bliža vašim pogledima? Zašto?
   • Gospodin Brown kaže da mu je vrlo teško govoriti o tome što mu se dogodilo, no nakon razgovora s učenikom odlučio je da želi to činiti, iako mu je pritom teško. Što mislite što ga je navelo da promijeni mišljenje?
   • Što mislite, zašto gđa. Kaleska kaže da ne bismo trebali ulaziti u raspravu s ljudima koji poriču da se Holokaust dogodio kako im ne bismo dali prostora za djelovanje
   • Mislite li da bi isto tvrdila i za pojedince koji iskrivljavaju istinu o Holokaustu? Zašto? Zašto ne?
   • Voditelj radionice objašnjava da:
     • uskraćivanje prostora za izražavanje antisemitizma i poricanje Holokausta nadilazi razinu otklanjanja bilo kakvog ulaženja s poricateljima u raspravu; to uključuje odgovornost za suzbijanje širenja njihove poruke i osnaživanja mladih da se suprotstave.
     • suzbijanje iskrivljavanja istine o Holokaustu zahtijeva dvostruko djelovanje – prevenciju njegova pojavljivanja, i reakciju kada se pojavi. Dva videa pokazuju reakciju ljudi suočenih s poricanjem Holokausta. Međutim, važna sastavnica u oslovljavanju poricanja i iskrivljavanja istine o Holokaustu jest prevencija.
5. Sudionici se organiziraju u skupine 4-5 osoba, i dobivaju dva zadatka:
   • Prvo trebaju pogledati popis primjera koji su napisani u prethodnoj aktivnosti (što se poduzima i što bi trebalo poduzeti za suzbijanje iskrivljavanja istine o Holokaustu te drugih oblika dezinformiranja i netrpeljivosti) kako bi prepoznali koji se od njih odnose na reagiranje na iskrivljavanje istine o Holokaustu, a koji na sprečavanje iskrivljavanja istine o Holokaustu.
   • Drugi zadatak je da svaka skupina raspravi o jednoj od studija slučaja navedenih u dodatku, ili nekom drugom primjeru iskrivljavanja istine o Holokaustu koji su prepoznali u društvu i koji žele analizirati. Svaku od studija slučaja treba analizirati na temelju sljedećih pitanja:
   • Koji bi mogli biti čimbenici konteksta koji su doveli do te situacije?
   • Kako civilno društvo može odgovoriti na ovu pojavu iskrivljavanja istine o Holokaustu?
   • Koja tijela bi trebala poduzeti akcije radi suzbijanja ovog oblika iskrivljavanja istine o Holokaustu?
   • Tko bi mogao biti zainteresiran za održavanje statusa quo ili za podržavanje daljnjeg rasta ovog oblika iskrivljavanja istine o Holokaustu? Što bi moglo uvjeriti te ljude/tijela da promijene svoje mišljenje?
6. Svaka skupina predstavlja svoje odgovore. Prvo pročitaju naglas studiju slučaja za ostale sudionike, a potom s njima podijele svoje odgovore.
7. Nakon što sve skupine predstave svoj rad, voditelj radionice otvara zaključnu raspravu na temelju sljedećih pitanja:
   • Jesu li navedeni primjeri bili uglavnom reakcije na iskrivljavanja istine o Holokaustu, ili su to uglavnom bile aktivnosti njegova sprečavanja?
   • Ima li situacija koje zahtijevaju ne samo mjere reakcije, nego i prevencije? Zašto?

   Potom ih voditelj radionice poziva da rasprave o analizi studija slučajeva na temelju onoga što je izneseno tijekom predstavljanja i rasprave o studijama slučaja:

   • Jesu li ove studije slučaja slične onome što se događa u kontekstu u kojem vi živite/radite?
   • U situacijama iskrivljavanja istine o Holokaustu s kojima ste se do sada susreli, koji su bili glavni izazovi reagiranja na njih?

   Sada voditelj radionice može doprinijeti raspravi tvrdnjom da suprotstavljanje iskrivljavanju istine o Holokaustu nije lagano te da je mala vjerojatnost da će pojedinac intuitivno znati kako reagirati. To priznanje može biti polazište za otvoreni i iskreni razgovor:

   • Što mislite, među aktivnostima o kojima se raspravljalo, koje su od njih najizvedivije za provedbu?
   • Što je najvažnije što ste naučili u ovoj aktivnosti?
8. Voditelj radionice naglašava važnost reagiranja na iskrivljavanje istine o Holokaustu odmah kada ga se prepozna, kako bi se spriječilo da se ono normalizira, ili eskalira. Također, voditelj priznaje da je teško suprotstavljati se određenim oblicima iskrivljavanja istine o Holokaustu, posebice kada on ima podršku države. Organizacije civilnog društva putem suradnje, zajedničkih i komplementarnih akcija mogu djelovati u tim situacijama i ostvariti određeni učinak. Voditelj radionice potom poziva sudionike da razmisle o načinima na koje mogu surađivati s drugim tijelima u svojim nastojanjima da sprečavaju i suzbijaju iskrivljavanje istine o Holokaustu.