Iskrivljavanje istine o Holokaustu i ljudska prava

Ciljevi:

• Potaknuti sudionike na promišljanje o utjecaju iskrivljavanja istine o Holokaustu na vrijednosti ljudskih prava.
• Potaknuti raspravu i kritičko promišljanje o povezanosti slobode govora i iskrivljavanja istine o Holokaustu.
• Omogućiti sudionicima da pristupe iskrivljavanju istine o Holokaustu kroz prizmu vrijednosti ljudskih prava.

Broj sudionika: 5-30
Trajanje: 90 minuta

Opis aktivnosti:

1. Dio (45 min)

1. Voditelj radionice kaže sudionicima da će u ovome dijelu razmatrati povezanost iskrivljavanja istine o Holokaustu i povrede ljudskih prava. Potom podsjeća sudionike da je sustav međunarodnih ljudskih prava uspostavljen neposredno nakon Drugog svjetskog rata kao odgovor na zločine počinjene tijekom rata i Holokausta. To je skup minimalnih standarda koji omogućuju ljudima dostojanstveni život. Pritom je sudionicima prikazan (na ekranu, listu flipchart papira), ili podijeljen vlastiti primjerak članka 1. Opće deklaracije o ljudskim pravima.

Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sviješću te trebaju jedna prema drugima postupati u duhu bratstva.

2. Voditelj radionice upoznaje sudionike s temeljnim vrijednostima Opće deklaracije o ljudskim pravima a to su: jednakost, dostojanstvo, sloboda, poštovanje, pravda. Sudionici se dijele u skupine 4-5 osoba i razmatraju na koji način je iskrivljavanje istine o Holokaustu u suprotnosti s ovim vrijednostima:
   • sloboda od diskriminacije;
   • sloboda savjesti i vjere;
   • sloboda mišljenja i pristupa informacijama;
   • pravo na obrazovanje;
   • pravo na sudjelovanje u kulturnome životu zajednice.

3. Skupine izlažu glavne zaključke svoje rasprave. Voditelj radionice može spomenuti neke aspekte ukoliko sudionici nisu već o njima raspravljali kao što su:
   • Iskrivljavanje istine o Holokaustu od strane države oslabljuje kvalitetu demokratskog dijaloga, akademskih sloboda, obrazovanje i slobode izražavanja. Iskrivljavanje istine o Holokaustu može smanjiti razumijevanje prošlosti te društvenu vrijednost istine i dokaza.
   • Iskrivljavanje istine o Holokaustu jača antisemitizam te može potaknuti nasilje kojim se krše pravo na slobodu od diskriminacije, čak i pravo na život.
   • Rehabilitacija počinitelja, ili izostavljanje njihovih zločina tijekom Holokausta, ugrožava temelje pravde.
   • Iskrivljavanje istine o Holokaustu narušava dostojanstvo žrtava i preživjelih, kao i dostojanstvo drugih ljudi, ugrožavajući njihovo pravo na informiranje i obrazovanje.
   • Pravo na istinu često se priziva u kontekstu teškog narušavanja ljudskih prava i kršenja humanitarnog prava. Pravo na istinu podrazumijeva znanje potpune i cjelovite istine o prošlim događajima, njihovim konkretnim okolnostima, osobama koje su u njima sudjelovale, uključujući i znanje o okolnostima u kojima su se povrede dogodile, kao i razloge zbog kojih su se dogodile. Iskrivljavanje istine o Holokaustu narušava to pravo.

4. Nakon što sve skupine predstave svoje zaključke, slijedi zaključna rasprava:
   • Koje ste nove uvide stekli tijekom ove aktivnosti?
   • Što je najvažnije što ste naučili u ovoj aktivnosti?
   • Kako kroz prizmu ljudskih prava možemo pomoći u boljem razumijevanju utjecaja iskrivljavanja istine o Holokaustu?

2. Dio (45 min)

5. Voditelj radionice kaže sudionicima da će u ovoj aktivnosti detaljnije analizirati povezanost iskrivljavanja istine o Holokaustu i ljudskih prava. Fokus aktivnosti bit će sužen na jedno pravo, a to je sloboda mišljenja i izražavanja.

Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.

6. Voditelj radionice pojašnjava da, iako je sloboda govora ljudsko pravo, ono nije apsolutno pravo. Ono se može zakonski ograničiti u nekim posebnim i rijetkim slučajevima. Primjerice, pokušaji nekih zemalja da promoviraju određene narative (da bi prebacile vlastitu odgovornost za Holokaust na druge zemlje ili društvene grupe), i pritom kažnjavaju one koje tvrde drugačije, nisu opravdana ograničenja. To su, u biti, primjeri iskrivljavanja istine o Holokaustu. Ograničavanjem opravdanog povijesnog istraživanja, javnih rasprava i događanja krše se međunarodni standardi slobode izražavanja. Na poricanje Holokausta ne odnosi se sloboda izražavanja. Europski sud za ljudska prava odlučio je da je poricanje Holokausta ne štiti Europska konvencija o ljudskim pravima. Zakoni protiv iskrivljavanja istine o Holokaustu postoje u Izraelu i u Ruskoj federaciji. Neki sudovi u Sjedinjenim Američkim Državama i Ujedinjenom kraljevstvu potvrdili su sudskim odlukama da se Holokaust dogodio. Nadalje, razni zakoni i pravilnici o govoru mržnje postoje u nizu država, što znači da se sloboda govora može ograničavati određenim uvjetima, uključujući i kaznenim zakonodavstvom. U određenom kontekstu, nacionalno zakonodavstvo može kažnjavati poricanje Holokausta, dok istodobno državna tijela propagiraju ili potiču druge oblike iskrivljavanja istine o Holokaustu.
7. Potom voditelj radionice kaže sudionicima da će čuti niz tvrdnji koje se odnose na slobodu mišljenja i izražavanja i iskrivljavanje istine o Holokaustu. Sudionici će se trebati smjestiti u prostoru s obzirom na to slažu li se, ili se ne slažu s određenom tvrdnjom. Ako se slažu, otići će na mjesto u prostoriji gdje je postavljen znak „Slažem se“. Ako se ne slažu, otići će na mjesto u prostoriji gdje je postavljen znak „Ne slažem se“. Voditelj radionice može označiti kontinuum između te dvije strane i dopustiti sudionicima da se smjeste negdje između.
8. Voditelj radionice čita tvrdnje, jednu po jednu. Svaku tvrdnju čita dvaput te, nakon što su sudionici odabrali gdje će se smjestiti, poziva ih da prokomentiraju svoj odabir. Voditelj radionice poziva sudionike da podijele komentare, pritom pozivajući jednu, pa drugu stranu naizmjence. Nakon što su čuli komentare kolega, sudionici mogu promijeniti svoje mjesto, ako žele (ako su ih argumenti koje su čuli s druge strane nagnali da promijene mišljenje). Ako je netko promijenio mjesto, voditelj ga pita što ga/ju je nagnalo da se predomisli. Ako se radionica izvodi na mreži, tvrdnje slažem se/ne slažem se mogu se zamijeniti aplikacijama za glasovanje, npr. Menti, Miro ili čak Excel tablicom u kojoj sudionici izmjenjuju mjesto na kojem se njihovo ime nalazi.
9. Tvrdnje koje se ovdje nalaze oblikovane su tako da potaknu promišljanje o povezanosti iskrivljavanja istine o Holokaustu i ljudskih prava. One naglašavaju važnosti izražavanja neslaganja na uvažavajući način i u argumentiranoj raspravi. Nema potrebe ulaziti u detalje na početku ove aktivnosti, jer će se mnogi aspekti ovog pitanja pojaviti tijekom rasprave. Ove tvrdnje koriste se za pedagoške svrhe s ciljem poticanja razmišljanja i rasprave te suočavanje sudionika s različitim gledištima. One ne predstavljaju stavove organizacija koje promoviraju ovo usavršavanje. Tvrdnje¹ su sljedeće:
   • Ograničavanjem slobode mišljenja i izražavanja ne može se suzbijati iskrivljavanje istine o Holokaustu te će to samo stvoriti otpor među ljudima.
   • Iskrivljavanje istine o Holokaustu može se suzbijati predstavljanjem točnih i dokumentiranih činjenica o Holokaustu.
   • Iskrivljavanje istine o Holokaustu je izraz nepoštivanja, ali nije štetno.
   • Iskrivljavanje istine o Holokaustu u suprotnosti je s pravom na primanje informacija.

10. Nakon rasprave o tvrdnjama, voditelj radionice poziva sudionike u zaključnu raspravu te postavlja sljedeća pitanja:
    • Je li vas iznenadila razina slaganja/neslaganja s ovim tvrdnjama? Na koji način?
    • Ako ste promijenili mišljenje tijekom rasprave, što vas je na to nagnalo?
    • Što mislite, što je to što ljude obično navede da promjene mišljenje o nečemu?
    • Kako kultura poštovanja ljudskog dostojanstva može doprinijeti smanjenju pojava iskrivljavanja istine o Holokaustu?

11. Voditelj zaključuje radionicu pozivajući sudionike da dodatno promisle o tome o čemu se raspravljano i o načinima na koje konstruktivno neslaganje može potaknuti dodatno istraživanje i otvoriti put ka radoznalosti, dijalogu i civiliziranoj raspravi. Ovaj pristup omogućuje sudionicima da bolje razumiju vlastite stavove i pronađu argumente kojima ih podupiru te da razumiju stavove i argumente koje zastupaju drugi.

^{1 Tvrdnje imaju pedagošku svrhu, a to je poticanje refleksije i rasprave te predstavljanje sudionicima različitih načina mišljenja; one ne predstavljaju stavove organizacija koje promiču ovo stručno usavršavanje.}