Razumijevanje iskrivljavanja istine o Holokaustu

Ciljevi:

• Upoznati sudionike s pojmom iskrivljavanja istine o Holokaustu i njegovim konkretnim primjerima;
• Povećati kod sudionika kritičko razumijevanje IHRA-ine definicije poricanja i iskrivljavanja istine o Holokaustu.

Broj sudionika: 5-30
Trajanje: 90 minuta

Opis aktivnosti:

1. Voditelj radionice upućuje sudionike da pogledaju 12-minutni video.
2. Tijekom gledanja videa sudionici zapisuju ono (a) što ih je iznenadilo, (b) što ih je zainteresiralo, (c) što smatraju bitnim, (d) što ne razumiju ili (e) što je potrebno dodatno pojasniti, i slično. Ako je potrebno, možete sudionicima podijeliti radni list s ovim pitanjima u koji mogu bilježiti svoje odgovore.
3. Voditelj edukacije upravlja raspravom o videu te poziva sudionike da podijele svoje mišljenje i komentare. U ovome trenutku cilj je prikupiti nekoliko dojmova, a ne otvoriti sveobuhvatnu raspravu. Ako sudionici iznesu kompleksne tvrdnje, treba im reći da će se ta pitanja otvarati tijekom usavršavanja kroz različite aktivnosti.
4. Sudionike se potom potakne da prokomentiraju – ako se sjećaju – kako je u videu objašnjena razlika između poricanja i iskrivljavanja Holokausta. Potom voditelj radionice pokazuje tablicu koja se nalazi dolje i povezuje je s onime što su naveli sudionici.

5. 5. Voditelj radionice kaže sudionicima da će vidjeti kratak isječak iz svjedočenja osobe koja je preživjela Holokaust. Voditelj edukacije odabire jedan od dva 2-minutna videa, ili neki drugi video u kojem preživjeli ili potomak preživjeloga govori o načinu na koji poricanje/iskrivljavanje istine o Holokaustu na njih utječe.

Isječak iz svjedočenja Lajosa Csérija

Isječak iz svjedočenja Paule Burger

Uvijek kada se prikazuje video osobe koja je preživjela Holokaust, važno je dati sudionicima kratku biografiju te osobe, čak i kada (ili posebno kada) video prikazuje samo mali dio svjedočenja. Na taj način omogućujete sjećanje i poštovanje preživjeloga te sprječavate korištenje svjedočenja bez odgovarajuće kontekstualizacije. Slijede kratke biografije govornika koje možete podijeliti sudionicima:

Lajos Cséri (1928. – 2020.) rođen je u gradu Hajdúböszörmény u Mađarskoj pod imenom Lajos Klein. Sa 16 godina bio je prisiljen useliti se u gradski geto, a potom je deportiran u koncentracijski logor Auschwitz-Birkenau. Nakon toga bio je odveden u nekoliko drugih logora: Dachau, Kaufering i München-Allach. Godine 1945, nakon oslobođenja logora München-Allach vratio se kući u Mađarsku da bi saznao da su svi članovi njegove obitelji (majka, otac, braća i sestre, djed i baka) ubijeni. Upisao se na Mađarsku umjetničku akademiju i postao kipar.

Paula Burger (1934. – 2019.) rođena je u gradiću koji se danas nalazi na teritoriju Bjelorusije. Kada je imala 7 godina odvedena je u geto Novogrudok zajedno sa članovima obitelji, ali je njezin otac uspio pobjeći. Majka joj je ubijena nakon što nije otkrila nikakve informacije o bijegu svog supruga. Uz pomoć Bielskih partizana otac je uspio Paulu i njezinog brata izvući iz geta skrivajući ih u praznoj bačvi za vodu. Ostali su s partizanima do kraja rata. Iako je bila djevojčica, Paula je aktivno doprinosila oružanom otporu. Pomagala je pakirajući svojim ručicama eksploziv za detoniranje i uništavanje nacističkih opskrbnih vlakova. Nekoliko godina nakon rata odselila se u Chicago i postala uspješna slikarica.

6. Nakon gledanja videa, sudionike se poziva u raspravu koristeći sljedeća pitanja (voditelj radionice može pitanja pokazati sudionicima prije gledanja videa, jer to pomaže usmjeriti njihovu pažnju tijekom gledanja):
   • Što vas se najviše dojmilo u svjedočenju g. Csérija/gđe. Burger?
   • Što možemo naučiti iz svjedočenja g. Csérija/gđe. Burger?
   • Zašto mislite da poricanje i iskrivljavanje istine o Holokaustu njega/nju pogađa?
7. Voditelj radionice objašnjava da iskrivljavanje istine o Holokaustu nije novi fenomen te da su nacisti, njihovi saveznici i kolaboracionisti nastojali na različite načine prikrivati vlastite zločine. Voditelj radionice navodi primjere poricanja i iskrivljavanja činjenica koji su se koristili tijekom Holokausta. Na primjer: (a) jezik koji su nacisti koristili, kao što je pojam „konačno rješenje“ eufemizam za genocid ; (b) fotografije, videa ili uprizorene posjete u organizaciji nacista, kao na primjer posjete Crvenog križa Theresienstadtu u kojima se prikazivao „normalan“ život u getima i logorima; (c) prisiljavanje logoraša da pišu pisma obitelji i pritom navode kako je sve u redu, i slično. Radilo se o pokušajima prikrivanja zločina genocida kako bi se ograničila odgovornost počinitelja te izbjegle bilo kakva odmazda. Nakon rata, iskrivljavanje istine o Holokaustu nastavilo se u različitim oblicima. Voditelj radionice upućuje sudionike da pogledaju 1-minutni video u kojem preživjeli Holokausta Ludwig Weiler daje osvrt na govor mađarskog biskupa Jozsefa Mindszentyja.
8. Voditelj radionice ističe riječi biskupa Mindszentyja, kako ih navodi Ludwig Weiler: „Ne mogu razumjeti svu tu gungulu koja se stvorila oko toga da je mnogo Židova ubijeno. U konačnici, bio je rat, mnogo Mađara i pripadnika drugih naroda također je ubijeno. Možda je nešto veći postotak ubijenih Židova, no nisam svjestan da se radi o nečem vrlo ozbiljnom“, te objašnjava kako se ovdje radi o obliku iskrivljavanja istine o Holokaustu u kojem se umanjuje strahota sustavnog ubijanja Židova u Europi te umanjuje broj žrtava. Protokom vremena pojavio se niz oblika i pojava iskrivljavanja istine o Holokaustu.
9. Sudionici se potom organiziraju u skupine od 4-5 osoba i raspravljaju o pojavama iskrivljavanja istine o Holokaustu s kojima su se susreli, ili o kojima su čitali/nešto čuli. Voditelj radionice svakoj skupini daje primjerak Radne definicije poricanja i iskrivljavanja istine o Holokaustu koju su države članice IHRA-e usvojile 2013. godine te koju je Generalna skupština Ujedinjenih Naroda upotrijebila u svojoj rezoluciji Resolution A/76/L.30. Sudionici potom zapisuju primjere iskrivljavanja istine o Holokaustu o kojima raspravljaju, jer će ih u sljedećoj aktivnosti podijeliti s ostalim sudionicima.