Dodatak 1 – Studije slučaja

1. Upotreba žute zvijezde u prosvjedima vezanima uz pandemiju COVIDA-19

Za vrijeme pandemije COVIDA-19, nakon što su neke države uvele mjere ograničenja kretanja da bi potaknule opću populaciju na cijepljenje i spriječile širenje zaraze, neki prosvjednici optužili su vlast za stvaranje novih „klasa“ građana: „cijepljene“ i „necijepljene“ te ove mjere usporedile sa segregacijskim i genocidnim politikama nacističkog režima i njegovih kolaboracionista. U nekoliko zemalja prosvjednici su napravili izmijenjenu verziju žute zvijezde – koju su Židovi diljem Europe bili prisiljeni nositi za vrijeme nacizma – dodajući joj natpis „ne cijepljenju“ ili „necijepljeni“. Nadalje, neki prosvjednici izradili su obilježja koja izjednačavaju karantenu i koncentracijske logore te sebe uspoređivali s poznatim žrtvama Holokausta, kao što je Anne Frank.

„Pojedinci uspoređuju suvremene događaje s Holokaustom kako bi privukli pažnju na svoju akciju koja nema nikakve veze s poviješću Holokausta“ kaže dr. Juliane Wetzel.¹ Takve usporedbe banaliziraju povijest i vrijeđaju žrtve, budući da „zahtjev za cijepljenjem ni na koji način ne sliči iskustvu i stvarnosti Židova progonjenih u nacističkoj Njemačkoj ili tijekom Holokausta te ukazuje na potpuni izostanak suosjećanja prema žrtvama Holokausta, ili na izostanak sposobnosti da se Židove smatra žrtvama.”² Osim toga, takve pojave otvaraju prostor za izražavanje antisemitskih stereotipa u javnom prostoru. One su više nego neprimjerene: one su zlonamjerne.

Yad Vashem je objavio izjavu u kojoj potiče ljude da ne iznose takve obmanjujuće i uvredljive usporedbe, jer one banaliziraju počinjene strašne zločine te obezvrjeđuju sjećanje na žrtve i preživjele.

2. „Holokaust na tvom tanjuru”

Organizacija za etičko postupanje sa životinjama, PETA (engl. People for the Ethical Treatment of Animals organizirala je 2003. godine izložbu pod nazivom „Holokaust na tvom tanjuru“ suprotstavljajući slike Holokausta slikama industrijskog uzgoja životinja, npr. slike djece iza bodljikave žice i slike svinja u ograđenom prostoru; zatim slike unakaženih ljudi i unakaženih životinja; potom ljudi nagurani u krevete na kat i pilići u industrijskim kokošinjcima. Cilj izložbe bio je osvijestiti građane o nehumanom postupanju sa životinjama u industrijskom uzgoju i transportu.

Abraham Foxman, tadašnji nacionalni direktor Anti-difamacijske Lige i preživjeli Holokausta rekao je da je potrebno suprotstaviti se zlostavljanju životinja, no da je „postupak PETA-e da izjednači namjerno sustavno ubijanje milijuna Židova i pitanje prava životinja odvratan.“ Vrhovni sud Savezne Republike Njemačke zabranio je izložbu uz tvrdnju da bi se time „banalizirala sudbina žrtava Holokausta.“

3. Ismijavanje Holokausta

„Humor” i ismijavanje Holokausta koriste se za širenje primjera iskrivljavanja istine o Holokaustu na društvenim mrežama, u školama i drugdje. Razlozi koji potiču pojedince na širenje primjera iskrivljavanja istine o Holokaustu su brojni: potreba za prihvaćanjem i stjecanjem legitimiteta u široj javnosti, promicanje rasističke ideologije i ideologije nadmoći bijelaca; pridobivanje i radikalizacija novih članova; primjena zajedničkog tajnog jezika i signala radi jačanja grupnog identiteta.³

Međutim, takvi primjeri ne pojavljuju se samo u digitalnom svijetu. Primjerice, umjetnička izložba organizirana u Umjetničkom Muzeju u Tartuu u Estoniji 2015. godine bila je tematski posvećena „sjećanju“ na Holokaust na različite načine, uključujući i „prizmu humora“. Izložba je promovirana plakatom koji podsjeća na fotografiju snimljenu nakon oslobođenja Auschwitza, osim što su „židovski zatvorenici“ djelovali uhranjeno i dobro obučeno te su se prijeteći cerili u objektiv. Jedan film prikazan na izložbi prikazivao je gole glumce kako se igraju lovice u prostoriji koja podsjeća na plinsku komoru. Jedna slika je prikazivala čuveni znak na brdima iznad Hollywooda ispisan riječju Holokaust.

Izložba je izazvala sablazan u Estoniji i šire te je na kraju uklonjena.

4. Uklanjanje Židova (dejudaizacija) iz Holokausta

Holokaust je bio državno poticani, sustavni progon i ubijanje šest milijuna Židova, od strane nacističke Njemačke, njezinih saveznika i kolaboracionista. Iako je to jasno utvrđena činjenica, postoje pokušaji da se ignorira sustavnost tog genocida ili činjenica da su Židovi bili glavna meta isključivo zbog toga što su bili Židovi. Na primjer, u mnogim državama spomen-ploče koje se nalaze na mjestima masovnih pogubljenja Židova ne navode da su ljudi koji su tu stradali bili Židovi, već ih se vrlo općenito naziva miroljubivim građanima, ili nevinim žrtvama; govori koje svjetske vođe drže prilikom dana sjećanja na Holokaust, često ne sadrže ikakav spomen na Židove koji su bili glavne žrtve Holokausta.

Milijuni drugih nevinih civila progonjeno je i ubijano od strane nacista i njihovih kolaboracionista, no antisemitizam i namjera da se odstrani sve Židove bile su središnje točke nacističke ideologije i politike. Židovski identitet bio je, u stvari, razlog počiniteljima da izvrše sve te zločine. Antisemitske predrasude mogu ograničiti suosjećanje ljudi prema Židovima, i pritom umanjiti njihovu percepciju Židova kao žrtava, uključujući i za vrijeme Holokausta.

5. Glorificiranje genocida nad Romima

Romi su bili izloženi progonu nacista i njihovih kolaboracionista s ciljem njihova potpunog istrebljenja. Unatoč tome što je još uvijek prisutan nedostatak svijesti o zvjerstvima kojima su Romi bili izloženi, neki ljudi nastavljaju hvaliti počinitelje zločina nad Romima, uz poticanje i pozivanje na takve akcije u sadašnjosti. Rasistički komentari poput „šteta što ih [Hitler] nije sve očistio“, i „Romi su zaslužili da ih se odvede u koncentracijske logore“ nađeni su u različitim državama, što je utvrđeno istraživanjem objavljenim 2022. godine.⁴

Veličanje genocida nad Romima ponekad se prikriva humorom. Primjerice, komičar Jimmy Carr u svojoj emisiji na platformi Netflix rekao je da „kada ljudi govore o Holokaustu, govore o tragediji 6 milijuna židovskih života koji su izgubljeni u nacističkom ratnom stroju. No, nikada se ne spominju tisuće Cigana koje su pobili nacisti. (…) Nitko nikada ne želi o tome govoriti, jer nitko nikada ne želi govoriti o pozitivnom/pozitivcima.“ Kada su ga pitali je li mu žao zbog te šale, komičar nije ništa odgovorio.

6. Namjerno iskrivljavanje istine o Holokaustu na Wikipediji

Godine 2023., autori Jan Grabowski, povjesničar na Sveučilištu u Ottawi, i Shira Klein sa Sveučilišta Chapman objavili su članak koji razotkriva sustavno i namjerno iskrivljavanje istine o Holokaustu na Wikipediji, koja je najveća enciklopedija na svijetu s otvorenim pristupom , i to njezinoj inačici na engleskome jeziku. Njihovo istraživanje pokazalo je da se pri uređivanju stranica Wikipedije o povijesti Holokausta umanjuje antisemitizam u Poljskoj, preuveličava uloga Poljaka u spašavanju Židova te insinuira, između ostaloga, da je većina Židova podržavala komunizam te se urotila s komunistima protiv Poljaka.

Istraživanje je pokazalo da su urednici Wikipedije odabrali koristiti nepouzdane izvore informacija te su citirali marginalne povjesničare, umjesto da citiraju istraživanja povjesničara istaknutih u svome području. Jedan primjer odnosi se na pokušaje prikazivanja rada Ewe Kurek, poljske spisateljice koja je bila optuživana za antisemitizam, kao pouzdanog izvora. Kurekova je iznosila neutemeljene tvrdnje, kao što je ona da su Židovi uživali u životu u nacističkim getima te je umanjivala broj židovskih žrtava. Još jedan primjer je natuknica Wikipedije u kojoj se tvrdi da u „mnogi Poljaci ne-Židovi sakrili stotine tisuća svojih židovskih susjeda.“ Objašnjavajući da je ova tvrdnja preuveličana, Grabowski piše: „Uzimajući u obzir da je svega 30,000 (od ukupno više od 3 milijuna) poljskih Židova preživjelo rat i okupaciju na području Poljske, i da su mnogi od njih preživjeli bez pomoći Poljaka, tvrdnja da su stotine tisuća Židova našle utočište u domovima Poljaka potpuna je besmislica.“

7. Iskrivljavanje istine o Holokaustu od strane političara

Političke stranke u mnogim državama koriste poricanje i iskrivljavanje istine o Holokaustu kao dio svog političkog programa. Nastoje relativizirati ili poricati odgovornost nacije za zločine Holokausta. Unatoč tome što take izjave ne poriču da se Holokaust dogodio u Europi, ili da je za njega odgovorna nacistička Njemačka, oni poriču da je u njega bilo uključeno lokalno stanovništvo ili da su nacionalne vlasti bile saveznici ili kolaboracionisti nacističke Njemačke. Pritom se poriče da su se dogodili konkretni slučajevi, primjerice sudjelovanja vlastitih građana u ubijanju židovske djece, žena i muškaraca.

Političari također umanjuju broj žrtava. Primjerice, političari ili političke grupacije osporavaju veličinu i narav koncentracijskih logora koje su osnovali ili kojima su upravljali nacionalni režimi, s ciljem iskrivljavanja tog dijela nacionalne povijesti. Primjerice, namjerno se u političkom narativu prikriva da je neki logor bio centar za ubijanje, već se tvrdi da je bio samo radni ili internacijski logor.

^{1 Globalna kampanja Čuvajmo činjenice}

^{2 Povijest na udaru – poricanje i iskrivljavanje istine o Holokaustu na društvenim mrežama, UN i UNESCO, 2022., str.38}