Skip to content

Obrazovni materijali: Ključne pojave iskrivljavanja istine o Holokaustu

  1. Namjerno nastojanje da se opravda ili na najmanju moguću mjeru svede utjecaj Holokausta ili njegovih glavnih sudionika, uključujući suradnike i saveznike nacističke Njemačke:
    • Izjavljivati da Holokaust nije važan za nacionalnu povijest, jer se radi o zločinu nacističke Njemačke, i pritom zanemarivati ulogu lokalnih kolaboracionista ili sila Osovine u počinjenju zločina Holokausta.
    • Tvrditi da Holokaust, nakon Drugog svjetskog rada, nije utjecao na međunarodna pravila i organizacije.
    • Izjednačavati Holokaust i druge zločine orkestrirane od strane države da bi se umanjila važnost Holokausta.
  1. Pokušaji zamagljivanja odgovornosti za uspostavu koncentracijskih logora i logora smrti koje je osmislila i kojima je upravljala nacistička Njemačka svaljivanjem krivnje na druge nacionalne ili etničke skupine:
    • Prebacivanje krivnje za Holokaust isključivo na lokalne kolaboracioniste, pritom ignorirajući odgovornost nacističke Njemačke za ovaj genocid.
  1. Grubo umanjivanje broja žrtava Holokausta koje je proturječno pouzdanim izvorima:
    • Izjavljivati da je broj žrtava bio nekoliko milijuna manji od prihvaćene procjene od otprilike 6 milijuna Židova koje su ubili nacisti i njihovi suradnici. [znanstvene procjene kreću se od 5.3-6.2 milijuna žrtava, a 5.7 milijuna je brojka koju priznaje većina stručnjaka u ovom području.1
  1. Dovođenje pojma “Holokaust” u vezu sa suvremenim događajima, pritom zanemarujući povijesne činjenice i kontekst te umanjujući važnost sustavnog ubijanja Židova u Europi. Neodgovorne usporedbe mogu iskriviti istinu i razumijevanje ne samo suvremenih fenomena, nego i samog Holokausta:
    • Prisvajati emocionalnu i retoričku snagu Holokausta radi ostvarivanja političkih, društvenih ili moralnih ciljeva, pritom izjednačavajući Holokaust s nekim drugim događajem i zanemarujući cjelovitost povijesti ili stradanja i patnje žrtava Holokausta.
    • Izjednačavati Holokaust sa suvremenim događajima, genocidima, i/ili masovnim zločinima s kojima on nema nikakve veze.
  1. Pokušaji okrivljavanja Židovskog naroda za izazivanje vlastitoga genocida:
    • Tvrditi da su Židovi svojim ponašanjem prouzročili, ili nekako zaslužili sudbinu koja ih je snašla.
    • Tvrditi da su Židovi aktivno sudjelovali u Holokaustu ne bi li ga iskoristili za stjecanje nacionalne države.
  1. Manipulacija poviješću Holokausta od strane države:
    • Državne izjave protiv postupaka drugih zemalja za vrijeme Holokausta ne bi li se izazvalo političke prijepore. [To je bilo uobičajeno u vrijeme hladnoratovske propagande i nastavlja se do danas. Time se usađuju obrambene reakcije te ugrožava iskreno bavljenje poviješću.]
    • Pokušaji ograničavanja zakonima i kaznama akademskog i javnog govora o povijesti Holokausta.
    • Promicanje narativa nacionalnog stradanja ili čuvanja ugleda nacionalnih junaka, od kojih su neki možda sudjelovali u progonu Židova.
    • Nastojanja da se rehabilitira ugled pojedinaca, organizacija ili ideologija povezanih sa zločinima počinjenima u vrijeme Holokausta. [Te akcije ponekad glorificiraju suradnju s nacistima ili opravdavaju nacističku ideologiju.]
    • Zamagljivanje uloge koju su imale vjerske ustanove, političke stranke, odgojno-obrazovne ustanove ili ugledne osobe iz svijeta znanosti ili umjetnosti u zločinima počinjenima u vrijeme Holokausta. [To može biti posljedica usporedbe okrutnih zločina bez pažljive kontekstualizacije.]
  1. Izjave koje Holokaust prikazuju kao pozitivan povijesni događaj te sugeriraju da nije otišao dovoljno daleko u postizanju svog cilja:
    • Tvrditi da su nacisti opravdano nastojali istrijebiti židovski ili romski narod.
  1. Optuživanje Židova za profitiranje od Holokausta:
    • Tvrditi da židovski narod „koristi“ Holokaust za stjecanje financijske koristi ili za opravdavanje uspostave Države Izrael.
    • Tvrditi da se Holokaustu pridaje više pažnje no što zaslužuje.
    • Tvrditi da židovski narod koristi Holokaust za manipuliranje drugima.
  1. Upotreba slika i jezika povezanih s Holokaustom, ali izvađenih iz povijesnog konteksta, u političke, ideološke ili komercijalne svrhe:
    • Upotreba jezika i slika povezanih s Holokaustom da bi se difamiralo druge ili privukla pažnja javnosti.
    • Prekomjerna upotreba riječi „Holokaust” u raspravama nevezanima uz povijest ili njezinu relevantnost.
  1. Uklanjanje Židova (dejudaizacija) iz Holokausta
    • Namjerno izostavljanje činjenice da je genocid počinjen nad Židovima.
    • Zanemarivanje ili pokušaj umanjivanja uloge antisemitizma u Holokaustu, npr. antisemitska propaganda i zakonodavstvo usmjereno protiv Židova u nacističkom režimu, njegovim saveznicima i kolaboracionistima.

1 Prepoznavanje i suzbijanje iskrivljavanja istine o Holokaustu, IHRA