4. Sprečavanje i suzbijanje iskrivljavanja istine o Holokaustu

 

Na životnim prekretnicama svaki pojedinac donosi odluke… i svaka je odluka pojedinačna.

Raul Hilberg

Ciljevi učenja

• Osvijestiti postojanje konkretnih mjera za suzbijanje iskrivljavanja istine o Holokaustu
• Potaknuti pojedince na poduzimanje akcija usmjerenih ka suzbijanju iskrivljavanja istine o Holokaustu

Prijedlozi za voditelje radionice

Ova aktivnost uključuje sudionike u proces učenja o područjima u kojima se mogu poduzeti akcije za sprečavanje i suzbijanje iskrivljavanja istine o Holokaustu. Također, raspravljat će se o konkretnim mjerama koje oni mogu poduzeti u tim područjima. Važno je voditi raspravu tako da se:

• stvori poticajno ozračje za realizaciju ideja u praksi;
• potakne sudionike da nastave razmišljati o temama rasprave i da nađu načine za poduzimanje akcija zajedno sa kolegama i drugim stručnjacima.

Aktivnost je podijeljena u dva dijela. U prvome dijelu, polazište za raspravu su dva videa u kojima sugovornici izražavaju vlastita mišljenja koja su vrlo različita. U kontekstu ovog programa usavršavanja, neki sudionici će možda odbaciti mišljenje izneseno u drugom videu, no voditelj radionice trebao bi ih potaknuti da razmisle o kontekstualno-specifičnim gledištima. Različite reakcije mogu vrijediti za različite kontekste te nema pristupa „jednako za sve“ koji bi odgovarao u svakom kontekstu i svakom pojedincu. Dva videa prikazuju primjere reagiranja, a aktivnost koja slijedi nakon rasprave vezane uz ta dva videa potiče sudionike da razmisle o preventivnim mjerama koje bi se mogle poduzeti s ciljem suprotstavljanja iskrivljavanju istine o Holokaustu. Razlika između reakcije i prevencije je važna te bi je trebalo dodatno naglasiti. Javne ustanove mogu dati ključan doprinos sprečavanju iskrivljavanja istine o Holokaustu.

U drugome dijelu ove aktivnosti, sudionike se poziva da razmisle o mjerama koje oni mogu poduzeti u određenim područjima koja su relevantna za sprečavanje iskrivljavanja istine o Holokaustu. Polazište za raspravu su određena područja koja su definirali IHRA i UNESCO. Sudionici mogu odabrati područje koje žele istražiti, ili predložiti neka druga područja, u skladu s vlastitim interesom.

Preporuke za individualno istraživanje navedene u ovome poglavlju možete podijeliti sa sudionicima, a voditelj ih treba proučiti tijekom pripreme za radionicu.

Ciljevi:

• Potaknuti raspravu o važnosti poduzimanja akcija usmjerenih na sprečavanje i suzbijanje iskrivljavanja istine o Holokaustu
• Uključiti sudionike u raspravu s ciljem izrade akcijskog plana s konkretnim mjerama koje oni mogu poduzeti u okviru vlastitog profesionalnog djelovanja
• Promisliti o mogućim partnerstvima i suradnjama s ciljem suzbijanja iskrivljavanja istine o Holokaustu

Broj sudionika: 5-30
Trajanje: 90 minuta
Opis Aktivnosti:

1. Voditelj radionice kaže sudionicima da će pogledati dva kratka videa (svaki u trajanju jedne minute) u kojem dvije osobe koje su preživjele Holokaust iznose svoje mišljenje o postupanju prema poricanju ili iskrivljavanju istine o Holokaustu.
   • Video 1: Allan Brown – Do not ignore, but react
     
   • Video 2: Nina Kaleska – Do not give them a platform
     

3. Uvijek kada se prikazuje video osobe koja je preživjela Holokaust, važno je dati sudionicima kratku biografiju te osobe, čak i kada (ili posebno kada) video prikazuje samo mali dio svjedočenja te osobe. Tako osiguravate poštovanje i sjećanje na preživjele te sprečavate korištenje svjedočenja bez odgovarajuće kontekstualizacije. Slijede kratke biografije dvaju govornika koje možete podijeliti sudionicima:

Alan A. Brown (Braun) rođen je 1928. u Miškolcu u Mađarskoj. Kada je imao 16 godina poslan je zajedno s ocem u rudnik ugljena u Košicama. Zajedno su deportirani u logor u Šopronu, u radne logore Feldback u Austriji i na kraju u Neuhaous. Otac mu je umro u travnju 1945., dan nakon što je logor oslobođen. Svi njegovi rođaci su ubijeni u koncentracijskim logorima. Emigrirao je u Sjedinjene Američke Države te se nakon nekog vremena odselio u Windsor u Kanadi.

Nina Kaleska rođena je 11. travnja, 1929. u Grodnom u Poljskoj (danas Bjelorusija). Deportirana je zajedno sa sestrom u Auschwitz 1941. godine. Njezina sestra je umrla tri mjeseca po dolasku. Nina se nekoliko puta razboljela u logoru, no uspjela je ozdraviti uz pomoć žene imena Marta koja je tamo radila. Bila je prisiljena sudjelovati u maršu smrti te su je konačno oslobodili saveznici 5. svibnja 1945. Emigrirala je prvo u Englesku, a zatim u Sjedinjene Američke Države uz pomoć Američkog zajedničkog distribucijskog odbora (engl. American Joint Distribution Committee).

4. Voditelj radionice uključuje sudionike u raspravu o dva videa postavljajući pitanja:
   • Od dvije prikazane perspektive, koja je od njih bliža vašim pogledima? Zašto?
   • Gospodin Brown kaže da mu je vrlo teško govoriti o tome što mu se dogodilo, no nakon razgovora s učenikom odlučio je da želi to činiti, iako mu je pritom teško. Što mislite što ga je navelo da promijeni mišljenje?
   • Što mislite, zašto gđa. Kaleska kaže da ne bismo trebali ulaziti u raspravu s ljudima koji poriču da se Holokaust dogodio kako im ne bismo dali prostora za djelovanje? Mislite li da bi isto tvrdila i za pojedince koji iskrivljavaju istinu o Holokaustu? Zašto? Zašto ne?

   Voditelj radionice objašnjava da:

   • uskraćivanje prostora za izražavanje antisemitizma i poricanje Holokausta nadilazi razinu otklanjanja bilo kakvog ulaženja s poricateljima u raspravu; to uključuje odgovornost za suzbijanje širenja njihove poruke i osnaživanja mladih da se suprotstave.
   • suzbijanje iskrivljavanja istine o Holokaustu zahtijeva dvostruko djelovanje – prevenciju njegova pojavljivanja, i reakciju kada se pojavi.

   Dva videa pokazuju reakciju ljudi suočenih s poricanjem Holokausta. Međutim, važna sastavnica u oslovljavanju poricanja i iskrivljavanja istine o Holokaustu jest prevencija.

5. Voditelj radionice kaže sudionicima da će raspravljati o konkretnim mjerama koje se mogu poduzeti za sprečavanje iskrivljavanja istine o Holokaustu, a koje se temelje na nizu preporuka IHRA-e i UNESCO-a. Preporuke su podijeljene u četiri područja:
   • Prepoznavanje i praćenje iskrivljavanja istine o Holokaustu
   • Podrška odgoju i obrazovanju s ciljem suprotstavljanja iskrivljavanju istine o Holokaustu
   • Jačanje institucija koje čuvaju sjećanje na Holokaust i omogućuju suradnju sa sustavom odgoja i obrazovanja
   • Prepoznavanje i reagiranje na iskrivljavanja istine o Holokaustu na mreži
6. Voditelj radionice popisuje ova područja na list flipchart bloka, ili ih prikazuje na ekranu te kaže sudionicima da će raditi u skupinama na prepoznavanju konkretnih mjera koje se mogu poduzeti u jednome od navedena četiri područja, ili u nekom drugom području za koje oni misle da je važno. Prije formiranja skupina, voditelj pita sudionike žele li dodati neko područje djelovanja, uz ova četiri koja su već navedena. Sudionici u ovome dijelu trebaju razmišljati u širem kontekstu područja u kojima je potrebno djelovanje, a ne o konkretnim mjerama (o njima će biti riječi u sljedećem poglavlju). Ako sudionici predlože nova područja, voditelj ih dodaje na popis.
7. Sudionici, u skladu s interesom, mogu odabrati kojoj će se skupini pridružiti. Ako je više od sedam osoba zainteresirano za neku temu, podijelite ih u dvije pod-skupine (prevelike skupine ne omogućuju svim sudionicima da se uključe i smisleno doprinose raspravi). Optimalno je da skupinu čini četvero sudionika. Svaka skupina trebala bi imenovati jednog (ili više) predstavnika koji će predstaviti zaključke njihove rasprave.
8. Nakon što svaka skupina predstavi zaključke, voditelj radionice otvara zaključnu raspravu sljedećim pitanjima:
   a. Što vam je najvažnije što ćete ponijeti sa sobom iz prethodne rasprave?
   b. Kako vam je promišljanje o izazovima i mogućim partnerima pomoglo u oblikovanju konkretnih akcija?
   c. Što vas je inspiriralo u predstavljanju zaključaka ostalih skupina?
   d. Koje se od predloženih mjera mogu provesti u kratkoročnom razdoblju, a koje u srednjoročnom razdoblju? Zašto?
9. Voditelj kaže sudionicima da će mjere o kojima se raspravljalo biti polazište za detaljnu razradu konkretnih akcija koje će oni poduzeti nakon usavršavanja.