Reagiranje i sprečavanje iskrivljavanja istine o Holokaustu

Ciljevi:

• Promisliti o važnosti vlastitog doprinosa suzbijanje iskrivljavanja istine o Holokaustu
• Raspraviti o s konkretnim aktivnostima koje se mogu poduzeti radi suzbijanja i sprečavanja iskrivljavanja istine o Holokaustu

Broj sudionika: 5-30
Trajanje: 90 minuta

Opis Aktivnosti:

1. Voditelj radionice kaže sudionicima da će se u okviru ove aktivnosti baviti ne samo odgovornošću za reagiranje i sprečavanje iskrivljavanja istine o Holokaustu, nego i konkretnim načinima na koje se to može učiniti. Prvo će pogledati dva kratka videa, a potom će razgovarati o situacijama navedenima u nekoliko studija slučaja.
2. U dva kratka videa (svaki u trajanju jedne minute) dvije osobe koje su preživjele Holokaust iznose svoje mišljenje o postupanju prema poricanju ili iskrivljavanju istine o Holokaustu.
   • Video 1: Allan Brown – Ne ignorirajte, nego reagirajte
     
   • Video 2: Nina Kaleska – Nemojte im dati prostora
     

3. Uvijek kada se prikazuje video osobe koja je preživjela Holokaust, važno je dati sudionicima kratku biografiju te osobe, čak i kada (ili posebno kada) video prikazuje samo mali dio svjedočenja te osobe. Tako osiguravate poštovanje i sjećanje na preživjele te sprječavate korištenje svjedočenja bez odgovarajuće kontekstualizacije. Slijede kratke biografije dvaju govornika koje možete podijeliti sudionicima:

Alan A. Brown (Braun) rođen je 1928. u Miškolcu u Mađarskoj. Kada je imao 16 godina poslan je zajedno s ocem u rudnik ugljena u Košicama. Zajedno su deportiranu u logor u Šopronu, u radne logore Feldback u Austriji i na kraju u Neuhaous. Otac mu je umro u travnju 1945., dan nakon što je logor oslobođen. Svi njegovi rođaci su ubijeni u koncentracijskim logorima. Emigrirao je u Sjedinjene Američke Države te se nakon nekog vremena odselio u Windsor u Kanadi.

Nina Kaleska rođena je 11. travnja, 1929. u Grodnom u Poljskoj (danas Bjelorusija). Deportirana je zajedno sa sestrom u Auschwitz 1941. godine. Njezina sestra je umrla tri mjeseca po dolasku. Nina se nekoliko puta razboljela u logoru, no uspjela je ozdraviti uz pomoć žene imena Marta koja je tamo radila. Bila je prisiljena sudjelovati u maršu smrti te su je konačno oslobodili saveznici 5. svibnja 1945. Emigrirala je prvo u Englesku, a zatim u Sjedinjene Američke Države uz pomoć Američkog zajedničkog distribucijskog odbora (engl. American Joint Distribution Committee).

4. Voditelj radionice uključuje sudionike u raspravu o dva videa postavljajući pitanja:
   • Od dvije prikazane perspektive, koja je od njih bliža vašim pogledima? Zašto?
   • Gospodin Brown kaže da mu je vrlo teško govoriti o tome što mu se dogodilo, no nakon razgovora s učenikom odlučio je da želi to činiti, iako mu je pritom teško. Što mislite što ga je navelo da promijeni mišljenje?
   • Što mislite, zašto gđa. Kaleska kaže da ne bismo trebali ulaziti u raspravu s ljudima koji poriču da se Holokaust dogodio kako im ne bismo dali prostora za djelovanje
   • Mislite li da bi isto tvrdila i za pojedince koji iskrivljavaju istinu o Holokaustu? Zašto? Zašto ne?
   • Voditelj radionice objašnjava da:
     • uskraćivanje prostora za izražavanje antisemitizma i poricanje Holokausta nadilazi razinu otklanjanja bilo kakvog ulaženja s poricateljima u raspravu; to uključuje odgovornost za suzbijanje širenja njihove poruke i osnaživanja mladih da se suprotstave.
     • suzbijanje iskrivljavanja istine o Holokaustu zahtijeva dvostruko djelovanje – prevenciju njegova pojavljivanja, i reakciju kada se pojavi. Dva videa pokazuju reakciju ljudi suočenih s poricanjem Holokausta. Međutim, važna sastavnica u oslovljavanju poricanja i iskrivljavanja istine o Holokaustu jest prevencija.
5. Voditelj radionice upućuje sudionike da individualno promisle o razlici između reagiranja i sprečavanja iskrivljavanja istine o Holokaustu koristeći se obrascem u Dodatku 1. Nakon individualne refleksije, voditelj poziva nekoliko sudionika da kažu što su napisali. Nakon što prva soba podijeli svoja razmišljanja, svaka sljedeća treba dodati (ili osporiti, ako je to slučaj), bez ponavljanja onoga što je već rečeno. Voditelj postavlja sljedeća pitanja:
   • Možete li zamisliti situacije u kojima su potrebne mjere reagiranja i mjere sprečavanja?
   • Zašto mislite da su u tim situacijama potrebne obje vrste mjera?
6. Voditelj radionice kaže sudionicima da će raspravljati o nekoliko studija slučaja, kako bi dodatno promislili o konkretnim mjerama koje se mogu poduzeti u svrhu reagiranja ili sprečavanja iskrivljavanja istine o Holokaustu. Sudionici se organiziraju u skupine 4-5 osoba. Svaka skupina dobit će jednu studiju slučaja koji će analizirati na temelju sljedećih pitanja:
   • Što mislite, zašto su osobe prikazane u scenariju iskrivljavale činjenice o Holokaustu/genocidu nad Romima?
   • Što mislite, zašto su se druge osobe navedene u scenariju ponašale tako kao što su se ponašale?
   • Što mislite, kako je najbolje postupiti u takvoj situaciji? Tko ima najbolju poziciju da odgovori – oni koji su izravno uključeni u incident, druge osobe u školi ili izvan nje, ili kombinacija svih navedenih?
   • Koje mogućnosti nudi opisani incident? Osim rizika na koje treba hitno reagirati, incident može stvoriti mogućnosti za pozitivno djelovanje putem dugoročnih obrazovnih aktivnosti.
   • Koje biste mjere sprečavanja vi poduzeli da se situacija ponovno ne dogodi ili da eskalira?
7. E Svaka skupina predstavlja svoje odgovore. Prvo pročitaju naglas studiju slučaja za ostale sudionike, a potom s njima podijele svoje odgovore.
8. Nakon što sve skupine predstave svoj rad, voditelj radionice otvara zaključnu raspravu na temelju sljedećih pitanja:
   • Kako vam je bilo analizirati konkretne primjere iskrivljavanja istine o Holokaustu i razmišljati o mogućim mjerama koje biste poduzeli?
   • U kojoj mjeri su takvi incidenti prisutni u vašoj školi/organizaciji/zajednici?
   • Jeste li pronašli nešto što vas je iznenadilo dok su ostale skupine predstavljale svoj rad?
   • Zašto su, u načelu, neke osobe sklonije/sposobnije reagirati?
   • Zašto je poučavanje istine o Holokaustu važno, čak i ako okolnosti u kojima živimo to ne podržavaju?
9. Voditelj radionice naglašava kako je s mladima važno raspravljati o njihovome uključivanju u iskrivljavanje istine o Holokaustu te im postaviti pitanja pomoću kojih će razumjeti odakle taj fenomen dolazi, koji se izvori informacija pritom koriste, s kojim se skupinama poistovjećuju, radi li se o neznanju ili snažnim antisemitskim i nedemokratskim vjerovanjima, i sl. Samo pronalaženje odgovora na ova pitanja je važan izvor informacija za učitelje te će im pomoći u osmišljavanju smislenih intervencija i mjera sprečavanja. Nadalje, u okviru rasprave moguće je otkriti nečiju uključenost u ekstremističke aktivnosti. Ako se o tome radi, bolje je pristupiti problemu na vrijeme, kako bi se spriječila eskalacija takvog nasilnog ponašanja. Preporučuje se suradnja s drugim učiteljima, psiholozima i stručnjacima za nasilni ekstremizam, umjesto pokušaja samostalnog rješavanja problema. Pojave iskrivljavanja istine o Holokaustu nepredvidive su i mogu se dogoditi bilo kada u procesu poučavanja, pa učitelji trebaju reagirati tako da usporedno zadovolje četiri zahtjeva:
   • Odgovor mora zaštititi bilo koje potencijalne žrtve;
   • Odgovor ne smije obezvrijediti ili uvrijediti pojedinca radi iznošenja vlastitih stavova. To je povezano s pravima djeteta te činjenicom da će učitelj i učenik najvjerojatnije trebati nastaviti i dalje zajedno raditi;
   • Odgovor bi trebao ublažiti bilo kakav sukob koji bi se mogao pojaviti uslijed nekog komentara, ali i ostaviti prostor da se reagira na situaciju kasnije; i
   • Odgovor ne bi trebao poremetiti pedagoški proces. Ne bi se trebalo dopustiti da on potpuno skrene pedagoški proces u nekom drugom smjeru i uskrati drugim učenicima pravo na učenje.